Udruženje Josip Broz Tito Bihać - Dosljedno protiv simbola fašizma

Udruženje Josip Broz Tito - Bihać / Liga antifašista Jugoistočne Evrope

                                                      Naše teme (04)
.......................................................................................................................................................
"DOSLJEDNO PROTIV SIMBOLA FAŠIZMA"

    "Jesu li Draža Mihajlović i Ante Pavelić bili fašisti?
    Bazična ideologija četničkog pokreta ne sadrži ni fašističke, ni nacističke elemente.
    Ali radi se o projektu velike Srbije koji nužno u svojoj provedbenoj praksi sadržava genocidne elemente.
    Oni su realizirani u ratu 1941.-1945.kroz brojne četničke akcije u BiH i Hrvatskoj. Četnički projekt na području dotadašnje Jugoslavije nije bio operativno jedinstven, mnoge su četničke jedinice djelovale posve samostalno u operacijama i nisu bile pod neposrednim rukovodstvom Draže Mihailovića, ali su bile po njegovom ideološkom kapom.
    Prema tome, Draža Mihailović je i neposredno i zapovjedno odgovoran za zločine koje su počinili njegovi četnici.
    A Pavelić?
    U načelima hrvatskog ustaškog pokreta, objavljenima 1933. zagovara se nacionalna isključivost (odlučivanje o državnim i narodnim poslovima ograničava se na one koji su "po koljenu i po krvi članovi hrvatskog naroda"), državnopravni historicizam (oslanjanjem na hrvatsko povijesno državno pravo i polaganje prava na sve teritorije koji su nekad uistinu, ili navodno pripadali Hrvatskoj ili bili naseljeni Hrvatima ,pa i više od toga), te bezuvjetno odbacivanje svake državnopravne veze s drugim jugoslavenskim narodima; otpočetka je očigledan huškački protusrpski ton.
    Već tada je očigledan utjecaj talijanskog fašizma ,a s vremenom se, otprilike od 1936., očituje i utjecaj njemačkih nacista.
    Prema tome, možemo reći da se Mihailovićeva ideologija razlikuje u ponečem od Pavelićeve, ali u konačnici rezultati njihove prakse koja proizlazi iz tih ideologija su isti.
    Kakav je odnos Srba prema Draži Mihailoviću i Hrvata prema Anti Paveliću?
    Sporovi koji se vode oko naravi četničkog pokreta Draže Mihailovića i ustaškog pokreta Ante Pavelića polaze s prilično sličnih ideoloških pozicija i s prilično sličnim argumentima.
    Radi se o želji nekih krugova da se neosporne činjenice revidiraju, da relativno nekorektan sudski postupak protiv Draže Mihailovića, vođen ipak na temelju pravičnosti, dovede u pitanje.
    Da je Pavelić došao na sud, sve govori da bi bio osuđen kao ratni zločinac.
    To se nije dogodilo, ali naš odnos prema Paveliću u odnosu na Dražu Mihailovića ne smije biti drukčiji.
    Zašto nas toliko smeta slika Mihailović, ali ne i Pavelića?
    To morate pitati one koje smeta jedna slika, a druga ne.
    Moram priznati da sam zadovoljan sudskom praksom i činjenicom da je košarkašu Guroviću zabranjen ulazak u zemlju i da su studenti koji su provocirali završili na hlađenju u zatvoru.
    To pokazuje jasan stav države da svako propagiranje totalitarnih ideologija namjerava sankcionirati. No, nadam se da će država biti dosljedna i u drugim slučajevima.
    Sportskim rječnikom rečeno, letvica je postavljena vrlo visoko i nadam se da će ju država znati preskočiti.
    Recimo, ako netko sleti iz inozemstva na zagrebački aerodrom sa slikom Ante Pavelića, hoće li mu biti zabranjen ulazak u zemlju?
    Hoće li biti zabranjeno prodavanje postera i kalendara sa slikama Ante Pavelića, a trgovce kažnjavati hlađenjem u zatvoru?"
    "U REINTERPRETIRANOJ povijesti Drugog svjetskog rata za Srbe je Draža bio čak i prvi deklarirani antifašist; za Hrvate je Pavelić na čelu ustaškog pokreta u Drugom svjetskom ratu "ostvarivao vjekovne težnje hrvatskog naroda za samostalnom državom".
    Draža Mihailović bio je oficir jugoslavenske kraljevske vojske koji se nakon napada Hitlerove Njemačke sa šačicom svojih sljedbenika odmetnuo u šumu. Tamo je namjeravao pokrenuti otpor pokret otpora protiv Njemačke, radi spašavanja Jugoslavije koja u njegovom konceptu nije bila ništa drugo doli velika srbija.
    Na samom početku deklarirao se kao antifašist, prvi gerilac u Europi, a četnička propaganda tvrdila je čak da su njezine postrojbe ispalile prvi metak u borbi protiv njemačkog agresora. Mihailović nikada nije u potpunosti kontrolirao sve četničke postrojbe koje su u Srbiji i Bosni veoma široko postupale: mali dio se povremeno borio uza partizane, a velik dio uvijek protiv njih.
    Za razliku od Mihailovića koji se igrom slučaja iz prosječnog vojničkog kadra pretvorio u četničkog vođu, pravnik i odvjetnik Ante Pavelić imao je zapaženu političku karijeru, u kojoj se ističe članstvo u koaliciji Vladka Mačeka i Svetozara Pribičevića.
    Međutim, nakon Šestojanuarske dikature 1929., emigrira iz Hrvatske i postaje ogorčeni borac protiv velikosrpstva. Osnovao je ustaški pokret i ideološki ga naslonio na talijanski fašizam i njemački nacizam. Želio je stvoriti hrvatsku državu i vjerovao da je to moguće samo uz patronat Sila Osovine. Premda je mislio da je bolje vezati se uz Njemačku koja nije prema Hrvatskoj imala teritorijalnih zahtjeva, stjecajem okolnosti postao je ovisan o Italiji koja je svojatala dobar dio obale. Mihailović je nakon napada Njemačke pobjegao u šumu, a Pavelić u tišini ušao u Zagreb.
    Četnički vođa namjeravao je uz pomoć Britanaca koji su ugostili kraljevsku vladu u izbjeglištvu pokrenuti otpor protiv Nijemaca, a kasnije i komunističkih partizana i ustaša, dok je ustaški poglavnik od početka svoju kvislinšku državu oslonio na Njemačku i Italiju, te umnogome preuzeo njihovu fašističku i nacističku ideologiju.
    Draža Mihailović brzo je odustao od borbe protiv Nijemaca, osobito nakon što su Nijemci vršili grozne odmazde za svaku gerilsku operaciju. Smatrao je da još nije vrijeme za otpor i počeo se približavati Nedićevoj kvislinškoj vladavini u Srbiji te Nijemcima.
    Jasno, u borbi protiv partizana. Pavelićev režim je krenuo u genocidno čišćenje Židova i drugih nehrvata, ponajviše Srba. Iako neki autori kažu da Pavelić nije gajio mržnju prema hrvatskim Srbima, nego prema Srbijancima i njihovim velikosrpskim težnjama, činjenica jest da su najveće žrtve njegova terora ipak bili hrvatski i bosnski Srbi.

    I ČETNIČKOM VOJVODI DRAŽI MIHAILOVIĆU I USTAŠKOM POGLAVNIKU ANTI PAVELIĆU SUPROSTAVILI SU SE TITOVI PARTIZANI
    Mihailović je u Srbiji s njima vodio ogorčenu borbu za naklonost stanovništva u borbi protiv Nijemaca, pa je čak suradnju s Nijemcima držao u tajnosti kako bi i dalje uživao povjerenje naroda.
    U jednom trenutku Draža se sastao s Titom kako bi razmotrili mogućnost zajedničke borbe.
    Sastanak je održan 19.09.1941. u selu Strugaoniku, ali je neslavno propao.
    Četnici su nakon toga počeli napadati partizane, prepoznavši u njima protivnike unitarističke monarhije, na čelu sa srpskom dinastijom: četnici su željeli Jugoslaviju kao veliku Srbiju, dok su partizani planirali Jugoslaviju kao zajednicu ravnopravnih naroda.
    Već i prije nego što su se Britanci okrenuli Titu, Mihailovićevi četnici počeli su se orijentirati na Nijemce i Talijane, od kojih su dobivali pomoć u borbi protiv partizana.
    Ante Pavelić sa svojim ustaškim i domobranskim jedinicama nastojao je izgubljene teritorije, koje je prodao i prepustio Talijanima i Mađarima kompenzirati okupacijom dijelova BiH.
    U istočnoj Hercegovini je vladala suradnja ustaša s četnicima pod geslom:
    "Živi i pusti druge da žive!"
    Pod patronatom Nijemaca sklopljen je pakt četnika i ustaša u skladu s kojim su čak razoružavane četničke postrojbe nelojalne NDH-u.
    Nijemci su garantirali da ustaše neće poduzimati akcije protiv četnika,a četnici su obećali da će se suzdržati od sabotaža i borbi protiv ustaša.
    Rezultat te kolaboracije bio je vidljiv u mnogim njemačkim operacijama poput one u bici na Neretvi.
    Nije bilo bliskog kontakta, ali je suradnja bila brižno koordinirana.

    "USTAŠE POMOGLE ČETNICIMA U BIJEGU"
    Konačno, ustaški režim pomogao je četnicima i bijegu, otvorivši im put prema austrijskoj granici, odnosno prema Blaiburgu, koji je na kraju postao ZAJEDNIČKO stratište kvislinškom ustaškom režimu i zločinačkim četničkim postrojbama.
    Jozo Tomasevich,autor knjige: "Četnici u drugom svjetskom ratu",navodi kako je četnički teror ipak bio neka vrsta reakcije na ustaški.
    Ustaški teror prema Srbima krenuo je odmah 1941. i pomalo se pod utjecajem Nijemaca smanjivao prema 1943.
    Četnički teror je bio u punom zamahu između listopada 1942. i veljače 1943. i bio je usmjeren prema tri grupe ljudi:
    Prvo, prema Hrvatima u miješanim područjima gdje su oba naroda koristila jake religiozne i nacionalne razlike u međusobnom istrebljivanju.
    Drugo, prema Muslimanima, osobito nakon što je dio Muslimana pristupio ustašama i sudjelovao u zvjerstvima protiv Srba.
    I treća grupa su bili partizani, njihov glavni neprijatelj.
    Imajući sve ovo u vidu, možda bi se moglo čak i shvatiti zbog čega dio Srba odbija četnika Dražu nazvati fašistom, ali malo manje je jasno zbog čega dio Hrvata istim imenom odbija nazvati Antu Pavelića.
    Za Srbe, barem one koji odbacuju partizansko naslijeđe, ali i neke koji time misle da time podilaze svojim građanima, Mihailović je bio rojalist i velikosrbin, nikako ideološki fašist.
    On je u borbi "za kralja i otadžbinu", dakle za veliku srbiju, namjeravao ratovati protiv Nijemaca, zatim ustaša, da bi brzo shvatio kako su njegovi glavni neprijatelji partizani.
    I u toj borbi on se priklonuo fašističkom okupatoru, stao na stranu Hitlera i Mussolinija, poveo se za velikosrpskom hegemonijom u istrebljenju nesrpskog stanovništva, Hrvata i Muslimana.
    Dakle, strogo uzevši, Mihailović u Drugi svjetski rat nije ušao kao fašist, al je iz njega definitivno izišao.
    Bez obzira kako se nazivao. S druge strane, Pavelić je u rat ušao kao fašistička marioneta.
    Njegov ustaški režim bio je sponzoriran od talijanskih fašista i pomognut njemačkim nacistima, a u ostvarenju svog ideala neovisne hrvatske države preuzeo je ideološke elemente fašizma:
    istrebljenje nearijevskog, u ovom slučaju nehrvatskog stanovništva, teritorijalna osvajanja, rasne zakone.
    Mihailović je u planovima za ostvarenje velike Srbije mijenjao sponzore: pune četiri godine priželjkivao, a u početku i dobivao pomoć od Britanaca, stanovništvo je zavaravao suradnjom sa partizanima, konkretne osvajačke planove ostvarivao s ustašama i Talijanima, a nikad nije vjerovao Nijemcima i čekao njihov poraz.
    Nadao se da će ishod rata donijeti njegovu pobjedu-bilo kroz poraz Nijemaca ili Britanaca, a u svakom slučaju partizana.
    Pavelić je, pak, ušao u kombinaciju koju nije mogao dobiti: porazom Njemačke i Italije, poražen je i njegov koncept NDH, a ta marionetska država bila bi gubinik da su nacisti i fašisti dobili rat, jer bi u tom slučaju ostala bez Dalmacije i Međimurja.
    Na kraju, obojica su završili kao gubitnici-jedan u izbjeglištvu (Pavelić), drugi pred jugoslavenskim sudom (Mihailović)!"Nacionaliste i separatiste ne trebamo, zato sto, stvaraju mrznju medju drugim narodima, za njih je samo njihov narod ili njihova narodnost ta koja je ispravna, sto nikad nije tacno.
    Ne smijemo zaboraviti, da je obican gradjanin u slucajevima tragedija, kao sto je nasa, najmanje kriv, sigurno, da svako mora da koristi svoj mozak i da sam donese odluku, sta je ispravno, a sta ne, medjutim uvijek ima ljudi koji se u potpunosti oslanjaju na rjeci svojih politicara, sto bi i pod normalnim uslovima trebalo i da bude tako, no, mi znamo da je teorija jedno a praksa drugo, zato smo mi, koji smo svjesni tragedije u kojoj se nalazi nas narod i svim srcem za pomirenje medju narodima, a nacionalisti samo stvaraju mrznju i razdor medju ljudima, sto nikome ne koristi, naprotiv, svi gube, pa cak i ti nacionalisti, samo sto nisu toga svjesni ili nece da priznaju to, ta tvrdoglavost je uvijek bila mac sa dvije ostrice.
    Po meni uopste nije bitno, koji je od te dvojice, sve ono sto je protiv, tolerancije, postovanja i saradnje, nemoze da se prihvati, po meni.
Niko nema pravo da u ime cistoce, nacionalizma cini zlodjela nad ljudima, bez obzira koje narodnosti.
    Odbrana naroda je jedna stvar, stvaranje razdora medju istim je nesto sasvim drugo.
    Ne radi se tu samo o covjeku, na taj nacin se i destabilizuje citav jedan region, sto sa sobom povlaci na hiljade tragedija, kao sto smo i sami dozivjeli.
    Zato je jos jednom potvrdjeno da je jedina ispravna politika, bila politika druga Tita.


  .......................................................................................................................................................
   Pročitajte i ove zanimljive tekstove:

01