Udruženje Josip Broz Tito Bihać - Ispovijest jednog Jugoslava

                                                      Naše teme (05)
.......................................................................................................................................................
Ispovijest jednog Jugoslava

   Srbi jesu najveći narod na ovim prostorima, ali hrišćanski nije da najveći tlači one koji su manji,nego da radi na dobro svima i velikih i malih podjednako.
   Štaviše, slijedeći Hristove riječi:
   “Ko hoće da bude veliki treba da služi drugima".

   Politika Karađorđevića na kojoj je zasnovana prva Jugoslavija i koja je dovela do razočaranja u Jugoslovensku ideju svih koji nisu bili Srbi a bili su joj dušom naklonjeni i odani (a to je bio nemali broj!),nije donijela dobro nikome pa ni Srbima i potpuni je promašaj.
   To se vidi i sada.
   Svi pokušaji da se ta i takva ideja realizuje, kao i pokušaji da se napravi neka Srbija veća od ove što je sada će završiti sramno i biće sve gore.
   I ne samo to, nego u samoj Srbiji će biti sve gore dok se ne pokrene ponovo na stvaranje Jugoslavije.
   Ali prave.
   To je zadatak svih na ovim prostorima,a Srba prije svih.
   Živi bili pa vidjeli.
   Srbi nemaju Božiji blagoslov niti će ga imati sve dokle ne odustanu od trke za tim da budu nalik na "velike" evropske nacije koje svoju "veličinu" zasnivaju na tlaci i izrabljivanju drugih ili veličanju sebe i svoje svijetle tradicije, a druge ko šiša.
   To nije hrišćanski,i takvu ulogu Bog nije namijenio ovom pravdoljubivom i slobodoljubivom narodu!
   Tzv.velike evropske nacije će uskoro za tu svoju "veličinu" i to kako su do nje došli nekom morati da odgovore i sakriće se u mišije rupe, a Srbi su trebali da budu predvodnik južnoslovenskih naroda u nešto novo i na mnogo boljim osnovama zasnovanog.
   Kad god su radili na takav način bili su od Boga blagoslovljeni i glavni nosioci onog dobrog i vrijednog (i zato su npr. većina partizana bili Srbi svugde gdje su bili većina kao živalj) pokazujući i drugima šta i kako treba.
   I to je bilo ono pravo.
   Bilo je manjkavosti,ali dolazi vrijeme da se te manjkavosti poprave i nastavi dalje onako kako se krenulo za SFRJ, a nasuprot EU koja je loša i vještačka tvorevina i svi koji joj padnu šaka brzo će to zažaliti.     U onom što je Tito u SFRJ radio bilo je i dobrog i manje dobrog, ali mudrost i državnička sposobnost mu se ne može poreći a ni u srpskoj istoriji mu se ne može naći para, osim možda despota Stefana Lazarevića i donekle Kralja Petra I Krađorđevića.
    Ja sam Srbin i rođen u Srbiji i to kraj kolijevke srpske arhiepiskopije Žiče, ali uvijek sam bio dušom i srcem Jugosloven, ali nikad manji Srbin radi toga.
    Možda samo veći.
    “Mnogi ljudi uopšte ne razmišljaju o tome, ali ako malo pogledaš oko sebe i pročitasš koju knjigu vidjećeš koliko je bivša Jugoslavija bila ispravna i koliko je nam svima bilo dobro u njoj.
   Mnogi danas jednostavno ne žele da priznaju to, ali i sami znaju da Tito i njegova zemlja imaju najveći prestiž nego što je ikada i jedna zemlja imala na tom prokletom Balkanu.
   E nije sad' da ja hvalim SFRJ zbog toga što je volim nego to je jednostavno tako, nijedna ideolgija i sistem nije se pokazao boljim nego sto je to bila bivša SFRJ kod nas.
   Bar bih trebali da i poslije ove skore, glupe prošlosti naše da priznamo da nema ništa boljeg za nas nego da živimo u miru i tolerancij, doće nam iz guzice u glavu kad tad ali bojim se da cć tada biti kasno.
   Eto vidiš sad' smo crna rupa u Evropi i rasuti po svijetu,masovne grobnice prekrivaju našu zemlju, minska polja svukuda, ljudi osakaćeni ratom, mladi ne žele da ostanu nego gledaju kako da bježe preko granice.
   “Jaka” nam budućnost nema šta!
   Sebi smo sami skočili u stomak!”


  .......................................................................................................................................................
   Pročitajte i ove zanimljive tekstove:

01