Udruženje Josip Broz Tito Bihać - Migracije i integracije

                                                      Naše teme (13)
.......................................................................................................................................................
  Migracije i integracije

    A sta sad da kazem, a da se ne pokussam praviti pametan ili pametniji nego sto jesam.
    (bolje biti glup nego lijep, ljepota je prolazna). Ovaj put cu se osvrnuti samo na Musku populaciju i pokusat odgonetnut razloge tih pojava.
    Pokusaj integracije ne vidim da bilo gdje uspijeva, uvijek se taj bumerang vraca u nekom zivotnom periodu. Imigraciono stanovnistvo na zapadu dijeli se na dvije do tri grupacije i od tog ovisi i njihov odnos prema integriranju : Naravno mislim na Jugoslovene ili ako hocete drzavljane naastalih drzava cijepanjem Jugoslavije.. Neki su na zapad otisli kao Jugosloveni i ne sluteci da ce to Jugoslovenstvo izgubiti upravo voljom tog zapada ili voljom njihovih novokomponovanih politickih ideologa koji se bez da ih pitaju stavise u njihovu zastitu i zastitu njihovog vitalnog i vrlo vaznog nacionalnog interesa za koje oni pojma nisu znali da postoji kad su odlazili na privremeni rad koji se u najvise slucajeva pretvorio u privremeni zivot.

    1. Prva koja je na zapad dosla (na par godina) da nesto zaradi i da si napravi u rodnoj grudi neku kucu nije se nikad ni pokusala integrisati, ostavila je djecu kod rodbine u Jugi da se skoluju i zivjela po kojekakvim stracarama i cuvala svaki gros za tu njihovu vilu i mercedese u kojima su se vozili na godissnji odmor. Rodbina je dobivala jeftine pokloncice a djeca obecanja da ce ih nekad povesti na daleki zapad.
   Ta generacija je na zapadu zivjela potpuno odvojeno od svih ostalih, jedino mjesto za izlazak su bili Jugoslovenski klubovi sa muzikom i pecenjem i nije bilo nacionalnih razlika medju njima. Gradnja kuce se je otegla i mnogi su i dan danas ostali tamo gdje su i dosli i privremeni rad se je pretvorio u privremeni zivot. Naravno zbog rata su sad i djecu "povukli" na zapad i agonija se samo nastavlja. Populacija takvih je zestoko narasla, ali je zbog rata podijeljena na nacionalne tvorevine vezane uglavnom uz pratece crkve. Njihovi potomci ipak su bolje skuzili situaciju i preuzeli zapadne navike, brzo naucili jezik i pokusavaju se otrgnuti od etnostila svojih roditelja. Zive kao zapadni vrsnjaci (ovisno o strukturi kojoj pripadaju) i zloupotrebljavaju jugoroditeljsku ljubav. Roditelji i dalje idu u svoje zaseoke dogradjivati kuce, a djeca posjecuju jugozemlje samo da bi se na maternjem jeziku sa debelim novcanikom osjecali kao bogovi.
Zbog jakog patrijarhalnog osjecaja takve familije raspolazu sa pozavidnom kolicinom novca, ali su prespavali nivo doskolovavanja i sto vrijeme odmice to su im sanse u zivotu manje. Kad se jos malo zategne situacija na zapadu, vecinu ih vidim kako se kolekivno vracaju u svoje drzave i otvaraju neke porodicne biznise potpomognute zapadnim penzijama.

    2. Za razliku od prve grupacije (uglavnom neskolovane) druga izuzetno malobrojna grupacija je sa visokim skolama otisla na zapad i tamo se, da kazem tako, poluintegrisala. Zahvaljujuci znanju i debelim primanjima bila je u moguccnosti i da svoju djecu odgaja pored sebe i naravno djeca su morala da prodju zapadni put skolovanja i samim tim se od poccetka otudje od maticnih drzava. Ta generacija je jako dobro zivjela potrosackim mentalitetom (kuce na kredu, putovanja, kao i skolovanje podmlatka).
   Od poccetka su bili prinudjeni na potpunu integraciju sa domacinima i druzili su se sa ljudima istog ranga bez obzira na naciju. Posto je na visim etazama zrak prlicno tanak, da bi ostali na polozajima morali su poprimiti i odlike njima ravnih. Vrijeme je odmicalo, djeca su postala na zapadni nacin zbrinuta i napustila dom, a u materijalnom pogledu su takve familije postale ipak nesto podredjenije u odnosu na njima ravne, jer kao prvo morali su tajno pomagat svoju rodbinu u zemlji a drugo nisu imali sto naslijediti kao njihovi prijatelji u firmama gdje su radili. U posljednje vrijeme zaboravili su egzoticne zemlje koje su nekad posjecivali i pronalaze sebe u nasim drzavama iz kojih su dossli (ili nase drzave iz kojih su dosle njihove zene i prema tome odredjuju svoj identitet). Pokusavaju na zapadu dobiti neki kredit da bi kupili nekakav stan u glavnim gradovima i odjednom se rodila ljubav prema novoprepoznatim drugovima iz skole ili faksa. 30 godina ih niko nije mogao naci povodom maturskih proslava i oni su sad odjednom tu-Svoji na svome.
    Zbog odlicnog poznavanja vise jezika kao i zbog veza napravljenih u inostranstvu, dobar dio se je vratio u nase zemlje i zaposjeo veoma vazne pozicije u stranim firmama tamo instaliranim i nastavio radni zivot u svojim drzavama. Ove dvije gruppe (obrazovane i neobrazovane) imaju ipak nesto zajednicko a to je njihova ubijedjenost da su ih komunisti "otjerali" na zapad i stekli su se uvjeti da se mogu vratiti. (Ipak je to laz u koju su ubijedjeni, jer oni sad ponovo bjeze sa zapada, ali ipak, valjda zbog straha od novih komunista, ipak se na zapadu ne odjavljuju)

   3. Trecu grupu cine ratne izbjeglice(direktno ugrozeni) i oni koji su rat iskoristili da pobjegnu. Opet razlike neki sa skolom, a neki bez nje, ali zbog neprestanog straha od protjerivanja ipak su pokusali i vecinom uspjeli da se integrisu. Strah, neizvjesnost, logori, trece zemlje, breme rodbine na grbaci... Neki su "pukli" i odlucili se sami vratiti, neki su se uzdali u boga i milost, pa su nasilno bili vraceni. Sve u svemu ljudi koji nikad nisu planirali da idu, morali su staviti dio zivota u torbu i otisnuti se negdje u svijet i to bez mogucnosti povratka (kako je to tad izgledalo).
   Integracija naravno kako gdje, sto se je prispjelo sjevernije, integracija je sve teza, mada su neke drzave ucinile sve da se zavrse skole, nauci jezik i ostalo, ali mi se ipak razlikujemo od sjevernjaka, nae celije su ipak bar malo ovisne od fotosinteze i tog sunca, koje je u nasim krajevima ipak drugacije nego na sjeveru. E ovi treci su postali jako oprezna populacija, u jednom zivotnom trenutku su na svojoj kozi osjetili sto znaci biti visak, i to ce ih citav zivot prozimati. Mnogi su osjetili i glad i to ce isto biti jedna zivotna odrednica. Vecina je ipak u jedno sigurna a to je da ne zeli ostariti tamo gdje je prispjela. Mnogi su pak i shvatili razliku sto znaci zivjeti zivot zbog novca, ili zivjeti zivot zbog zivota. Jako solidarna populacija, spremna da se u ime neke sigurne buducnosti dosta toga odrekne. Iako vjerski obojeni, ne prave razlike medju ljudima iste sudbine. S druge strane ogromne razlike izmedju ove prve i trecce grupe (cak i u brakovima). Nikakav kontakt izmedju druge i trecce grupe, iako je recimo intelektualni nivo ponekad u korist ovih trecih (razloge treba trazit u strahu od ove druge grupe da se ne pokvari njihov krug prijatelja nekakvim izbjeglicama, kao i u djelomicno zaboravljenom maternjem jeziku pa se ovi starosjedioci nalaze u indiferentnom polozaju)

   E to je moje misljenje o nassim strancima i naravno ne ocekujem da je mjerodavno da ja dijelim ljude u nekakve grupe i podgrupe ali to su moja razmisljanja, mozda i filozofska, ali ja ih smatram dosta realnim.
   Sto se tice nasih unutrasnjih migracija ne vidim problem u migrantima nego u nedodirljivosti domacih. Recimo vojna lica su imala problem da se integrissu medju starosjedioce i naravno sto je vrijeme vise odmicalo, sve vise su se "vracali " u njihove zavicaje. Zene su mnogo lakse gubile identitet i prihvacale asimilaciju iako ni njima nije bilo lako.
   Muskarci su se osjecali odbaceni onog trenutka kad su primjetili da njihova djeca ne govore naglaskom njihovih oceva i tu su nastali njihovi kompleksi. Govorim o gradovima da je bilo tesko, na selima je asimilirati se bilo gotovo nemogucce. Cak i na nekoj trecoj teritoriji gdje su svi bili stranci asimilacija nije uspjela. Kao primjer navodim Vojvodinu gdje su i dan danas Bosanci, Crnogorci, Hercegovci kao kolonisti jos uvijek teritorijalnim porijeklom oznaceni i nisu bog zna sto prihvaceni od domicilnog stanovnistva. Kad govorimo o dobrovoljnom grupisanju pade mi na pamet Velika Plaza u Ulcinju i vikend naselja nastala u Stoju( Nisko, beogradsko.....) mada je zemlja kupljena od Albanca.
    Znaci problemi su u nespremnosti gostiju da se promijene ali i u nespremnosti domacina da ih prihvate ili bar da im pomognu u promjenama. Mnogi ce reci da je u vecini slucajeva problem vjere, mada ja mislim da je veci problem teritorijalnog mijessanja cak i u brakovima sa istim vjerskim obiljezjima. (istocna-zapadna Bosna, Bosanci-Hercegovci, Dalmatinci-Hercegovci, i sto je fizicka udaljenost veca to je situacija sve gora kao npr Dalmatinci-Slavonci, Hrcegovci-Zagorci i sl.)
   E sad razlika u polovima i pripadnosti naciji. Muz Slovenac (JNA) sa zenom Srbijankom sluzbuje u Bosni i nije se bas mogao uklopiti, sele za Sloveniju i sve u redu. Bosanac (Srbin) na privremenom radu u Sloveniji ozenjen Slovenkom 91. se vracca u svoje selo, (komentar njegovog rodjenog brata u seoskoj kafani kad je ovaj prosao sa natovarenim autom je bio " a sad mu je Bosna opet dobra") i naravno uspijeva se kao familija integrirati. Takvih primjera imamo koliko hocemo, znaci da su zene ipak fleksibilnije od muskaraca. Potvrda ovoj tezi je i ako ste nekad prolazili kroz sela i sreli Bake SVABICE koje zive same u nekim kucercima. To su zene koje su nasi ratni zarobljenici iz Njemacke poveli sobom u njihov zaviccaj i koje su se izvanredno asimilirale i nastavile tu i dalje zivjeti poslije smrti supruga kao udovice. A nece valjda ostavit djecu i seliti nazad za Njemacku.
   Ovo zadnje su sad moja vidjenja nasih unutrasnjih razlika i njihovih posljedica.
   Zakljucujem da smo mi ipak u necem razliciti na ovim prostorima, ali ta razlika nije posljedica vjere ili nacije vec sasvim nesto drugo...

  .......................................................................................................................................................
   Pročitajte i ove zanimljive tekstove:

01