Udruženje Josip Broz Tito - Bihać/Liga antifašista Jugoistočne Evrope

Nastavak sa prethodne strane

   Sedmi kongres SKJ
   Sedmi kongres SKJ, odrzan u Ljubljani 1958.g. donio je nov program SKJ, koji se, izmedju ostalog, kriticki osvrce na drzavni socijalizam i ukazuje na znacaj stvaranja samoupravnih odnosa u razvoju socijalisticke Jugoslavije. Kongres je mogao sa ponosom utvrditi da je Jugoslavija na tom putu postigla velike uspjehe koji su se odrazili i u njenom privrednom razvoju, a taj je bio tada tri do cetiri puta brzi od razvoja naj razvijenijih zapadnoevropskih zemalja.1963.g. Jugoslavija je dobila nov Ustav koji je ozakonio daljnji razvoj samoupravljanja.
   Jugoslavija je tad u skladu sa svojim razvojem promijenila naziv u Socialisticka Federativna Republika Jugoslavija. (SFRJ)Sa bitkom za samoupravljanje sve je vise rastao zahtjev da radna organizacija mora raspolagati rezultatima svoga rada. Taj se zahtjev prosirio i na drustveno politicke zajednice: da rezultatima svoga rada mora raspolagati, komuna,pokraina, republika. Uvazavanje toga zahtjeva znacilo je odumiranje otudjenih sredista moci, i drzavnih i drugih.Razvoj Samoupravljanja zahtjevao je nov odnos ravnopravnosti nacija i narodnosti koji bi se temeljio na njihovim samoupravnim pravima.
    Dotadasnji ustav, takva samoupravna prava nije osiguravao.To su bili razlozi zbog kojih se morala sprovesti reforma federativnog uredjenja nase zemlje.S jedne strane,takvom su se procesu odupirala staljinisticka shvatanja o potrebi jake centralisticke drzave, dakle o vracanju na drzavni socijalizam. Pojavila su se cak i shvatanja da se u procesu razvoja socijalizma jugoslovenske nacije stapaju u jedinstvenu jugoslovensku naciju, bez postojanja drugih nacija i nacionalnosti. Bila su to unitaristicka shvatanja koja je KPJ odbacia jos u predratno vreme,shvatanje suprotno duhu AVNOJ-a i ostvarene ravnopravnosti naroda i narodnosti u toku narodnooslobodilackog rata. Nosilac ideja takvog vracanja na jaku centalizovanu drzavu i politiku "cvrste ruke" protiv zapocetog procesa demokratizacije, bila je grupa oko Aleksandra Rankovica. Takva su shvatanja osudjena kao neprihvatljiva, a Rankovic iskljucen iz Centralnog komiteta i iz SKJ. Drugo krajnje shvatanje bio je zahtjev za potpunim osamostaljenjem republika do njihovog odcepljenja iz Jugoslavenske zajednice.U Hrvatskoj su takvi zahtjevi isli za tim da se ostvari velikohrvatska ideja o okupljanju citavog hrvatskog naroda u " svojoj" drzavi. Velikosrpska ideja o okupljanju srpskog naroda u svojoj drzavi.Takvim zeljama se suprotstavljala Bosna i Hercegovina i neki drugi djelovi zemlje u kojima nase nacije i narodnosti zive izmjesani. Pocela se raspirivati nacionalna netrpeljivost.
   Takav nacionalizam ozivljavao je tada u svim nasim sredinama.Jedini put da se suzbije i jedna i druga tendencija bio je dalje razvijanje ravnopravnosti nasih nacija i narodnosti na osnovu samoupravnih odnosa. Proces se vrsio postepeno i uz velike otpore. Zapoceo je promjenama Ustava 1967, 1968, 1971. godine a zavrsio se donosenjem novog Ustava 1974 godine.U osnovnoj organizaciji udruzenog rada radnici upravljaju radom i poslovanjem, uredjuju medjusobne odnose u radnom procesu, odlucuju o raspodjeli dohodka koji stvaraju.
   Osnovne organizacije udruzuju se samoupravnim sporazumom u radnu organizaciju, a vise radnih organizacija mogu stvorit slozenu organizaciju udruzenog rada: fabrike se udruzuju sa transportnim organizacijama,bankama, itd. Tako radni ljudi na osnovu razvijene podjele rada u savremenom drustvu udruzuju i razmenjuju svoj rad. Oni razmenjuju svoj rad i sa organizacijama u skolstvu, zdravstvu i kulturi stvarajuci sa tim organizacijama samoupravne interesne zajednice. 1976.Skupstina SFRJ donijela je Zakon o radu u kojem su razradjena ta ustavna nacela.Vidjeli smo da proizvodjaci ne zive samo u svojoj radnoj organizaciji udruzenog rada. Oni su i stanovnici odredjene mjesne zajednice i opstine. U skupstini opstine radni ljudi upravljaju poslovima opstine preko svojih delegcija.Tako i opstine postaju samoupravne organizacije. I skupstine republika i pokrajina kao i saveznu skupstinu sacinjavaju delegacije pa takav sistem nazivamo delegatskim sistemom. Na taj nacin delegatski princip samoupravljanja sproveden je od opstine do pokrajine, republike i federacije. Time je i Jugoslavija federacija ravnopravnih naroda i narodnosti postala samoupravna zajednica ravnopravnih naroda i narodnosti.Nasa zemlja, uprkos brzom poslijeratnom razvoju i postignutim rezultatima,nasla se posljednjih godina u velikim privrednim teskocama. Uzroci su mnogostruki- i spoljni i unutrasnji. Posljednjih godina citav svijet je zahvatila duboka privredna kriza. U razvijenim industriskim zemljama zapadne evrope, u SAD i Kanadi postoje desetine miliona nezaposlenih.
   Ogromni izdaci za naoruzanje, mnogostruko povecanje cijene nafte,stagniranje pa i opadanje industrijske proizvodnje pogodili su i najrazvijenije industrijske zemlje Zapada, pa i zemlje SEV-a, ponajvise Poljsku, koja se nasla u teskoj drustvenoj i privrednoj krizi.Ali kriza je najteze pogodila zemlje u razvoju pa tako i nasu zemlju. Medjutim veliki dio proistekao je iz nasih sopstvenih propusta i postupaka.Kao i ostale zemlje u razvoju i nasa se zemlja razvijala se uz pomoc inostranih zajmova, no nisu svi zajmovi pravilno iskorisceni.Kamate su povecane,pa je pozajmljeni kapital postao znatno skuplji.
   Nedostatak sirovina,nedovoljan izvoz na rentabilna trzista, veci uvoz nego izvoz dovode do rasta dugova nase zemlje prema inostranstvu. Produktivnost rada nasih radnika u zemlji zaostaje za produktvnosti nasi radnika u inostranstvu. Zaostajala su i planirana ulaganja u proizvodnju hrane.Radnicko samoupraljanje, u svim sferama drustva, je proces koji zahtjeva visok nivo Inteligencije svih ucesnika u njemu, veliku Ljubav prema domovini, i razumjevanje politickog sitema.
   Kratkovidost vedecih politickih funkcionera,nacionalizam kao i vjerski fanatizam,te naivnost mase je zloupotrebljena u ime onoga sto danas imamo.Po sistemu zavadi pa vladaj, su politicari, ovoga puta izigrali svoje gradjane i radnicku klasu.

   Nastavak slijedi
    Dali ce narodi i narodnosti skupiti snagu da se vrate na put sa koga su ih politicari odveli vidjecemo u narednim godinama.Sasvim sigurno je vec sada,put i politika Josipa Broza Tita je bila ispravna i cjenjena u cjelom svijetu, zato se ponosimo sto smo imali cast da zivimo u njegovo vreme.Mozda ce neka nova garnitura jednoga dana shvatiti sta znaci: Zajedno smo jaci,bratstvo i jedinstvo,nesvrstanost i sloboda naroda. Mozda ce jednoga dana ljudi shvatiti da nije sva sreca u kapitalu, nego i u vrednosti duha i duse.

                                                                    Slijedi:
                                          Radničko samoupravljanje

  .......................................................................................................................................................
   Pročitajte i ove zanimljive tekstove:

01