Udruženje Josip Broz Tito Bihać - Zašto smo smetali i komunizmu i socijalizmu

                                                      Naše teme (29)
.......................................................................................................................................................
Zašto smo smetali i komunizmu i socijalizmu

   Analizirajuci uzroke razbijanja Jugoslavije i razmjenjujuci razlicita iskustva i misljenja o tome zasto je bilo tako lijepo zivjeti u toj nasoj najljepsoj zemlji, ne mogu a da se ne otmem dojmu da nam se svaki put, iako mi ponekad mislimo da je vec sve receno, ipak otvaraju neki novi pogledi na sve sto se desilo. Mi ne smijemo nikada izgubiti iz vida cinjenicu kako se to kod nas zivjelo i zbog cega su to drugi imali interesa da nas razbiju. Pri tome moramo pokusati pronaci ispravan put koji nas vodi nazad da bi mogli ici naprijed! A sa tog pravog puta smo poceli skretati jos pocetkom 80-ih godina, prvo neosjetno, a onda sve vise dok nisu dosle 90-e.
   Sjetimo se – Jugoslavija je jos za vrijeme Drugog svjetskog rata pokazivala kojim pravcem ce se kretati kad zemlja bude oslobodjena. Da to nije samo mlacenje prazne slame dokazano je i poslije rata – nastavili smo ici zacrtanim putem. Kao jedna potpuno nova zemlja, Jugoslavija je brzo postala trn u oku i kapitalistickim i komunistickim politikama, jer je izabrala svoj sopstveni put, koji se razlikovao od ova dva. Oni su bili (kapitalizam je jos uvijek) ubijedjeni da je samo njihov put ispravan. Nase parole nisu bile prazne rijeci i saveznici su vrlo brzo uvidjeli sta to znaci kad mi kazemo da: “Tudje necemo, svoje nedamo!”. Pokazali smo vrlo cesto da Jugoslavija teritorijalno jeste mala, ali da ima nesto sto samo mali broj zemalja ima – nepobjedivi moral sopstvenog naroda. Na mirovnim konferencijama se brzo vidjelo da mi ne odustajemo od naseg prava da ucestvujemo u rjesavanju poslijeratnih problema u Evropi, jer se to tice i nase zemlje, a nasa su nastojanja bila da se svi ti problemi rijese bez upotrebe rata i sile. Jugoslavija je, na celu sa drugom Titom, svijetu ponudila nesto novo - ideju o iskrenoj i otvorenoj, prijateljskoj i ravnopravnoj saradnji na svim podrucjima zivota. U to ulaze i strpljivost u razgovorima i dogovorima, usaglasavanje stavova o svim medjunarodnim pitanjima i, ono sto “nekima” nije odgovaralo, smanjivanje dominacije velikih sila. Bila je to jedna velika sansa za sav progresivni svijet da se oslobodi krojenja sudbine od strane drugih (velikih sila) i da pocne sa slobodnim i ravnopravnim ucescem u oblikovanju i izgradnji svjetske politike. Jugoslavija je svojim prijedlozima podsticala ideje o davanju potpune samostalnosti, slobode i mogucnosti svakom narodu da sam odlucuje o svojoj sudbini.
   Svakoj zemlji na svijetu treba da bude omogucen progres, a ne pritisak da se svrstava u medjusobno suprotstavljene blokove ili da se dijele prema ideoloskim ili nekim drugim kriterijima.
   Ovakvi nasi stavovi su nas doveli u situaciju da cesto budemo izlozeni pritiscima sa svih strana svijeta. Ti pritisci su, na zalost, urodili plodom. Ne znam da li je mudro, ali je moje misljenje da je u Jugoslaviji dok ju je vodio i cuvao drug Tito, bilo sve u redu. Uoci, a narocito poslije smrti druga Tita, poceli su iznad nase zemlje da kruze lesinari, koji su morali biti prilicno sigurni da novi politicki lideri nisu dorasli velicini zadatka i da ce se oni lako dati navesti na tanak led.
   Ne zaboravimo - dugi niz godina je Jugoslavija, cak i ekonomski, uspijevala ici u korak sa “razvijenim” zemljama, iako je poslije rata prakticno iz opanaka i cizama usla u jedno moderno drustvo u kojem je radnicka klasa, ali i narod u cijelosti, stekao prava i mogucnosti razvoja kakva nije imao niti u jednoj drugoj zemlji. Tacno je da je nase drustvo u pocetku bilo kruto, ali kad se u obzir uzmu cinjenice kao sto su ratna razaranja, ostaci starog drzavnog uredjenja i novi svjetski poredak vidimo da je to u tom periodu bilo neophodno. Ne smije se, medjutim, izgubiti iz vida da je narod tek trebalo navici na nesto bolje. Uostalom, s vremenom je nase drustvo postajalo sve otvorenije i razlika izmedju naseg i drustvenih uredjenja drugih zemalja postala je vise nego ocigledna – naravno u nasu korist.
   Nazalost, pokazalo se da je vrijeme postojanja takvog jednog drustvenog poretka bilo previse kratko i da se taj poredak razvijao puno brze nego sto smo mi to bili spremni podnijeti. Ipak je za prelazak iz jedne totalno nerazvijene zemlje u moderno drustvo potrebno vise vremena. Mi smo svijetu pokazali kako se to radi, a da istovremeno sami nismo bili svjesni onoga sta imamo. Dozvolili smo da ponovo postanemo robovi, kao sto je to bio slucaj prije II svjetskog rata. A bez robova nema ni gospodara! Nasa zemlja je svojim primjerom dala mogucnost svima da vide kako se cjelokupni svjetski sistem gospodara i robova moze promijeniti. Kao sto vidimo, taj primjer je morao biti izbrisan sa lica zemlje. Da nevolja bude veca mi smo dozvolili da nam se to dogodi na jedan takav nacin, da mi danas optuzujemo jedni druge za ovo sto nam se desilo (mada je velika vecina krivice stvarno samo nasa), a da ne zelimo da vidimo odakle je sve to pocelo.
   Ostaje nam samo da zakljucimo da je bilo prelijepo zivjeti u jednoj “zemlji na brdovitom Balkanu”. Iz svega moramo izvuci pouke i dobro se pripremiti za buducnost koju mozemo samo mi sebi stvoriti. I ne smijemo dozvoliti da nam se ponove pogreske nasih prethodnika.

.......................................................................................................................................................
   Pročitajte i ove zanimljive tekstove:

01